Osuđena i od vlastitog muža, ali ne prođu sve tako!

Ljubav je najjača snaga koju sebi svijet može predstaviti, a istovremeno i najskromnija. (Gandhi) Zašto vjernica iz civilnoga braka ne može na pričest

Moji prijatelji, bračni par M. i D., osobe su istinskih moralnih vrijednosti, veoma cijenjene u svojem mjestu, imaju i uspješan brak. M. je karakteran čovjek, svakome bi pritekao u pomoć, ali je po naputku svojega oca odgajan i odrastao kao ateist, dok je njegova supruga, kao djevojka, odgajana u katoličkom duhu pa je primila svete sakramente krsta, ispovijed, pričest i krizmu.

Prilikom njihova vjenčanja M. nije želio crkveno vjenčanje, što je ona prihvatila jer ga nije htjela prisiljavati na to kad već nije želio svojevoljno. Ona me i zamolila da umjesto nje uputim ovo pismo vama.

D. svakodnevno moli i odlazi u crkvu, ali je tužna i zabrinuta jer je svećenici, koji je poznaju, ne žele ispovjediti ni pričestiti budući da znaju kako nije crkveno vjenčana. Čak joj i postavljaju uvjete da njezin suprug uputi nekakav zahtjev (potpis) za to?

Čini mi se da svećenici koji je ne žele ispovjediti i pričestiti nisu u pravu. Pa zar je ona kriva zato? Uostalom, sveti Pavao govori da "ne živimo ni sebi, ni suprugu, nego samo Bogu našem živimo". Molim objašnjenje u "Glasu Koncila".

Čitatelj iz Perkovića

Član svakoga društva ili zajednice, da bi uživao prava, mora poštivati i pozitivne propise koji reguliraju odnose unutar toga društva ili zajednice. Tako je i Vaša prijateljica, kao članica Katoličke Crkve, dužna poštovati crkvene pozitivne propise da bi mogla uživati i prava koja joj kao članici pripadaju. Isto tako član nekoga društva ili zajednice, ako ne poštuje pozitivne propise toga društva ili zajednice, računa s posljedicama koje mogu biti u najgorem slučaju - isključenje iz društva ili zajednice, ili blaže: uskrata nekih prava, prema tome kako je to pozitivnim propisima regulirano.

Vaša prijateljica, sklopivši samo civilni brak, prekršila je pozitivne crkvene propise. Kao vjernica i članica Crkve trebala je sklopiti crkveni brak kojim bi ženidbeni savez sa svojim suprugom postao sakrament ženidbe, tj. savez koji Bog potvrđuje i blagoslivlja da bi se kao muž i žena potpuno i doživotno jedno drugome darivali, zajedno živjeli, voljeli se, uzajamno pomagali i, ako Bog dadne, rađali i odgajali svoju djecu.

Posljedica njezina prekršaja pozitivnog propisa jest, kako je to unaprijed pravno određeno, da ne može dobiti odrješenje na ispovijedi dok je u takvoj situaciji, osim u smrtnoj opasnosti i na času smrti.

Budući da joj suprug, kako pišete, nije kršten, jedini izlaz iz te pravne neregularnosti jest u sklapanju mješovitoga braka. To su joj zacijelo svećenici i preporučivali jer se samo u takvom slučaju zahtijeva od nekatoličke strane da potpiše obvezu da će dopustiti da se djeca krste u Katoličkoj Crkvi i odgajaju u katoličkom duhu.

Ako bi Vaši prijatelji sklopili takav mješoviti brak, a bilo bi korektno od supruga da na to pristane ako stvarno voli svoju suprugu, onda bi to za katoličku stranu bio pravi i puni sakrament, a za nekatoličku stranu lijepa gesta pažnje ili ljubavi prema svojoj supruzi.

Preuzeto s dozvolom Izdavača s web stranice Glasa Koncila, iz rubrike "Pitali ste…"

Zašto rastavljeni i ponovljeno vjenčani ne mogu dobiti odrješenje i primiti pričest?

Zašto se ubojica može pokajati i dobiti odrješenje i primiti pričest, a tko je bio crkveno vjenčan pa se rastavi i sklopi novi građanski brak to ne može? Zar je rastava teži grijeh od ubojstva?

Zdenka

Ni govora. Ali riječ je o ubojici koji priznaje svoj grijeh i za njega se kaje odlučivši da više neće griješiti. Rastavljeni i ponovno vjenčani možda se i kaje za preljub, ali ne odlučuje više u preljubu ne živjeti. Stoga ispovjednik nema ovlasti dati mu odrješenje.

Može se postaviti pitanje je li život u dotičnom drugom braku zaista preljub , ali to u svakom pojedinom slučaju treba posebno prosuditi u skladu s važećim crkvenim zakonima i propisima. Tko je uvjeren da mu prvi brak nije bio valjan pa da ima pravo na drugi, treba se obratiti mjerodavnom crkvenom ženidbenom sudu. Tko bi pak mislio da i bez toga smije na pričest, neka to ne čini na svoju ruku nego neka potraži odgovorno mišljenje razborita ispovjednika.

Zar moj muž zbog kratkog prvog braka treba otići od mene i petero djece?

Moj muž bio se je kao student oženio i kratko živio u crkvenom braku sa ženom s kojom nije imao djece. Danas smo nas dvoje dvadeset godina u braku i imamo petero maloljetne djece.

Vi ste u jednom odgovoru istaknuli kako ubojica može dobiti odrješenje ako se kaje i odlučuje više ne griješiti, a rastavljeni i zatim samo građanski vjenčani vjernik, ako se i kaje, ne odlučuje više ne griješiti te stoga ne može dobiti odrješenje.

Moj muž je fakultetski obrazovan ali ga progoni misao da živimo u preljubu. Zar on doista treba otići od mene i petero maloljetne djece, uništiti obitelj i djecu koja su najvrednije na svijetu? Zar nemate bolji savjet? Vjernica sam, ali najnesretnija žena na svijetu. Možda bih i lakše podnijela rastavu braka i hranila svoju djecu da nisam ostala bez posla. Pomozite, moj muž redovito čita vaše savjete.

Nesretna Mirela

Vaš je slučaj jedan od mnogih koji pokazuje da primjena jasnih zakona u konkretnom životu često nije nimalo jednostavna. Vaš sadašnji brak Crkva po svom zakonu ne može smatrati pravim kršćanskim brakom te vam ne može priznati pravo na primanje sakramenata.

Ali najgore i najnekršćanskije bi rješenje bilo da Vaš muž napusti obitelj i ostavi Vas u nevolji s djecom koja su plod vaše ljubavi. Ne bi bilo rješenje ni u tome da Vam, da je dovoljno bogat, osigurava primjerenu novčanu pomoć. Djeca imaju pravo na obiteljsko ozračje, na ljubav oca i majke.

U konkretnom slučaju ne može se smatrati grijehom vaše zajedništvo u kućanstvu, odgoju djece i uzajamnom pomaganju. U pitanju je samo moralnost, odnosno dopuštenost življenja bračne spolnosti. U tome ste dužni postupati po svojoj savjesti prosvijetljenoj crkvenim učenjem i zapovijedima. Ako vam tako prosvijetljena savjest nametne uzdržavanje od bračnog čina, dužni ste tu savjest slijediti. To neće biti lako, ali mnogo bi veće zlo bilo da on napusti Vas i djecu. Napokon mu ni u tom pogledu ne bi bilo lakše, a budući da je zacijelo ona njegova prva žena još živa, također bi kao vjernik morao živjeti u apstinenciji.

Bez obzira što ne možete u ispovijedi dobiti odrješenje, nađite razboritog svećenika s kojim ćete moći sasvim povjerljivo razgovarati. Neposredni uvid u vaše prilike njemu će omogućiti i određenije savjete. Možda postoji mogućnost pokretanja crkvenog postupka za provjeru valjanosti onoga davnog crkvenog braka. Kad bi se mogla ustanoviti njegova ništavnost, bilo bi moguće vaše crkveno vjenčanje.

U svakom slučaju, potrebno vam je mnogo Božje milosti. Ustrajte u molitvi i redovitom sudjelovanju u euharistijskim slavljima, makar se i ne smjeli pričešćivati.

Budući da nakon toliko godina zajedničkog življenja i s toliko djece, kojoj ste oboje i te kako potrebni, ima razloga da ostanete u zajedničkom kućanstvu, ispovjednik bi vam mogao dati odrješenje kad biste se odlučili na apstinenciju, odnosno kad biste prihvatili činjenicu da nemate prava na bračne čine. U tom biste se slučaju mogli i pričešćivati, ukoliko to u vašoj župnoj zajednici ne bi djelovalo kao sablazan.

_NAJBOLJE JE NASTAVITI BRAK BEZ IKAKVIH ODNOSA!!!!